Plešem balet već od pete godine. Sada imam dvadeset tri godine i počela sam poučavati djecu u privatnom studiju u Rijeci. Studio je lijep – drveni podovi, visoki stropovi, prirodno svjetlo. Cijela je prednja strana prostorije prekrivena ogromnim zrcalima od poda do stropa. Za plesače, tradicionalno postavljena, neizbježna ogledala omogućuju praćenje pozicije tijela i tehnike tijekom vježbanja.
Prvi mjesec poučavanja bio je čudesan. Djeca su učila osnove, uživala u pokretu i otkrivala vlastito tijelo. Ali ubrzo sam primijetila zabrinjavajući obrazac. Neke su djevojčice od deset godina počele komentirati svoj izgled. Jedna je rekla da joj noge izgledaju debele. Druga da joj je nos prevelik. Treća da je ružnija od ostalih. Konstantno prisutna i kritički promatrana ogledala u kojima se djeca vide satima tjedno počela su stvarati negativnu sliku u dječjim glavama.
Razgovarala sam s prijateljicom psihologinjom. Objasnila mi je fenomen objektifikacije, u kojem djeca počinju vrednovati sebe prema izgledu umjesto prema sposobnostima ili karakteru. Društvene mreže pogoršavaju problem, ali ogledala u plesnim prostorima dodaju dodatni sloj. Svaki pokret prati vizualna povratna informacija o tome kako izgledaju. Pretjeran fokus na ogledala može narušiti razvoj zdravog odnosa prema vlastitom tijelu.
Odlučila sam se na eksperiment. Jedan sat tjedno prekrivala sam sva zrcala tkaninom. Rekla sam djeci da se fokusiraju na osjećaj pokreta, a ne na sliku. Rezultati su bili zapanjujući: djevojčice su bile opuštenije, kreativnije i manje zabrinute. Plešu s više strasti. Povremeno zaklonjena ogledala omogućila su djeci da dožive balet kao umjetnost pokreta, a ne kao estetski performans.
Razgovarala sam s roditeljima o svojim opažanjima. Neke majke bile su zahvalne jer su i same primijetile iste znakove kod kćeri.
Sada održavam balans – koristim zrcala za tehničku korekciju, ali također imam satove na kojima su pokrivena. Učim djecu da balet nije samo u tome kako izgledaju, nego i kako se osjećaju. Odgovorno korištena, pedagoški prilagođena ogledala mogu biti moćan alat za učenje kada se kombiniraju s osvještavanjem potencijalnih psiholoških rizika koje stalno gledanje vlastite slike donosi osjetljivoj mladeži.
Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.